Milano je ove sezone pružio zanimljiv odgovor na pitanje što želimo od mode nakon nekoliko godina u kojima su se trendovi vrtjeli oko quiet luxuryja, minimalističkih uniformi i savršeno ispoliranih Instagram kombinacija. Očito je da je pred nama modna era s više karaktera, više igre!
Na rasporedu je bilo 54 fizičkih i šest digitalnih revija, a iako je ovogodišnji Milano imao samo jedan veliki dizajnerski debi - Loris Messina i Simone Rizzo prvi su put predstavili Moschino, pozornost je bila na drugim pitanjima. Kako izgleda Gucci pod Demnom nakon prve faze eksperimentiranja? Može li Jil Sander ponovno učiniti minimalizam zanimljivim? Što Maria Grazia Chiuri želi od Fendija? I koliko se daleko može otići s jednom jedinom idejom?
Nakon viđenog, donosimo osvrt na najzanimljivije viđeno na pistama Milana koji se još jednom potvrdio kao odličan Tjedan mode.
Prada i fenomen suknje
Miuccia Prada i Raf Simons napravili su možda najjednostavniji, ali i najefektniji koncept Tjedna - cijelu kolekciju izgradili su oko suknje. Doslovno. Pistom su prošetali modeli u ukupno 63 različite suknje, mini, midi, plisirane, A-kroja, kožne, ukrašene, prozirne, slojevite, kombinirane s džemperima, košuljama i komadima koji su stvarali neočekivane kontraste, tako svojstvene Pradi.
Ideja nije bila vratiti suknju kao još jedan trend sezone, nego pokazati koliko ona zapravo može biti slobodan prostor za stil. Miuccia Prada još je 2006. rekla da je za nju suknja poput majice, svojevrsna baza koju možete mijenjati gotovo beskonačno. I to se osjetilo. Jednostavno, nakon nekoliko sezona dominacije hlača širokih nogavica, možda ćemo upravo suknju ponovno početi promatrati kao najzanimljiviji komad svakodnevnog ormara.
Gucci i Demnina vizija
Ova je revija bila ona od koje se očekivao snažniji potpis samog Demne, koji je za svoj drugi Gucci ready-to-wear show izgradio prostor koji je izgledao kao Gucci butik, toliko uvjerljivo da su brojni gosti u početku mislili da su došli u stvarni novi flagship. Time je na zanimljiv način Demna pokušao spojiti različite verzije Guccija, konjaničku estetiku, milanski aristokratski stil, glamur 90-ih, seksi Tom Ford trenutke i vlastiti, pomalo mračni senzibilitet. Sam je dizajner rekao da mu je trebalo godinu dana da shvati što Gucci za njega znači, a u međuvremenu je prošao kroz vrlo različite verzije kuće, od La Famiglije i 90-ih do seksepila i GucciCorea. Sada ih pokušava spojiti u jednu estetiku.
Modna kritika ističe kako su dobro funkcionirali lookovi koji su spajali modni miks - bomber jakne, rugby majice, tartan kiltovi, veliki Horsebit detalji, traperice spuštene na bokovima i slojevi nakita. Bilo je tu i pripijenih formata, a jedan od najzanimljivijih trenutaka bio je završni večernji look, haljina koja je naizgled ležala preko jednog ramena, a zapravo je ostajala na mjestu zahvaljujući metalnom detalju u obliku suze. No reakcije nisu bile jednoglasne. Dio modne publike smatra da Demna još uvijek traži ravnotežu između vlastitog rukopisa i Guccijeve ogromne povijesti, dok drugi upravo u toj napetosti vide potencijal novog Guccija.
Bottega Veneta i luksuz koji publika obožava
Louise Trotter nastavlja oblikovati svoju Bottegu, a njezina treća kolekcija potvrđuje da to radi jako dobro. Inspiracija je bila prijelaz između sezona, a Trotter je kroz modu govorila o načinu na koji se stanovnici sjeverne hemisfere kreću kroz četiri godišnja doba i kako se taj osjećaj može prevesti u odjeću. Rezultat je kolekcija u kojoj materijali i konstrukcija imaju glavnu riječ. Bottegina poznata opsesija zanatom i teksturom nije nestala, ali je djelovala lakše i manje opterećeno željom da svaki komad bude statement. To je možda i najvažniji pomak kod Trotter, nakon početnih kolekcija koje su pokazivale koliko je bogatstvo Botteginih materijala, sada ih sve više koristi kako bi napravila odjeću koja se kreće s tijelom, a ne samo izgleda impresivno na fotografiji.
Poseban dio atmosfere bila je i odlična playlista, a prvi red okupio je Julianne Moore, Tylera, the Creatora, Solange Knowles, Jorju Smith, Owena Coopera i Jacoba Elordija. Upravo je Elordi privukao posebnu pažnju kao veliki Bottegin fan i ambasador kuće, a na reviju je stigao i podržati djevojku Kendall Jenner, koja je zatvorila reviju, dok je njegov kolega iz Wuthering Heightsa Owen Cooper sjedio nedaleko.
Fendi i moda kao DJ set
Maria Grazia Chiuri nastavila je svoju priču za Fendi kolekcijom koja je bila istodobno vrlo talijanska i vrlo suvremena. Startna točka je bila talijanska pop-kultura i Adriano Celentano, odnosno njegova pjesma Prisencolinensinainciusol iz 1972. godine, spojena s glazbom Raffaelle Carrà. Chiuri je kolekciju opisala gotovo kao DJ set, uzimate različita sjećanja, reference i komade i pokušavate ih spojiti u nešto novo. Na pisti su se pojavili dugi crni outfiti, glam rock detalji, prorezi, perle, krzno, leopard, čipka i Fendi motivi, uz novu minijaturnu verziju Baguette torbe dovoljno malu da primi tek telefon.
Posebnu ulogu imala je scenografija, pista je bila postavljena oko zrcalne kutije inspirirane radom umjetnika Luciana Fabra. Modeli su prolazili kroz prostor u kojem su se njihove siluete višestruko reflektirale, pa su i publika i odjeća postali dio iste vizualne kompozicije. Fendi je donio puno zanimljivih elemenata, od vidljivog donjeg rublja i prozirnih materijala do krzna, čipke i glam rock detalja, uz snažan talijanski utjecaj Raffaelle Carre. No revija nije prošla bez kritika, golemi zrcalni prostor u kojem su modeli hodali navodno je toliko lomio pogled da je bilo teško jasno vidjeti odjeću, dok su se različiti utjecaji u kolekciji ponekad činili kao da se međusobno natječu za pažnju.
Jil Sander i kako minimalizam opet učiniti zanimljivim?
Ovo je možda bilo najzanimljivije pitanje cijelog Milana. Simone Bellotti, kreativni direktor modne kuće Jil Sander, svjestan je da je minimalizam postao toliko sveprisutan da je izgubio dio svoje ekskluzivnosti. Njegov odgovor nije bio odustati od minimalizma, nego ga namjerno učiniti malo nesavršenim. „Nešto malo pogrešno” postalo je jedan od ključeva kolekcije. Siluete su i dalje čiste, ali odjeća se počinje pomicati, deformirati i ponašati neočekivano.
Na početku revije su dominirali kaputi i koža, zatim su se pojavili pomaknuti zatvarači, naglašeni strukovi, odjeća koja se čini kao da je uhvaćena u jednom trenutku pokreta, a prema kraju kolekcija se gotovo počela udaljavati od tijela, kroz voluminozne, zaobljene kapute i siluete koje gube preciznu vezu s figurom. I to je možda najbolja lekcija Jil Sandera ove sezone, minimalizam mora imati neku malu "grešku".
I ovo je vrijedno spomena
Za istaknuti je i Dolce&Gabbana. Stravaganza Siciliana je revija kojom se modna kuća vratila vlastitim korijenima, ali s vrlo zanimljivim twistom. Pistom su dominirali čipka, crochet, leopard, donje rublje, traper i raskošni nakit spojeni su u slobodne kombinacije koje izgledaju kao garderoba posuđena iz ormara majke ili bake, ali nošena potpuno po vlastitim pravilima. Rezultat je tipično raskošan Dolce&Gabbana, ali nešto opušteniji i mlađi, što jemnogi ističu kao dobar iskorak.
Ne možemo ne spomenuti kako je i Armani je imao svoj trenutak U završnici milanskog tjedna mode posebno se izdvojio i Giorgio Armani, čija je revija 27. rujna imala dodatnu težinu. Prvi put nakon smrti osnivača kuće, kolekcija je predstavljena bez samog Giorgija Armanija u prvom redu, a njegovu je viziju naslijedila nećakinja Silvana Armani, koja je kolekciju nazvala Evolution. Umjesto velikog zaokreta, kolekcija je ponudila ono što je desetljećima bilo temelj Armanijeva jezika - fluidno krojenje, meke linije, sofisticiranu neutralnu paletu i odjeću koja više govori o načinu nošenja nego o potrebi da privuče pažnju.
Bilo je tu i sjaja, večernjih silueta i prozirnih slojeva, no najvažnija poruka bila je upravo u kontinuitetu. Nakon odlaska čovjeka koji je stvorio jednu od najprepoznatljivijih modnih estetika 20. stoljeća, pitanje više nije samo kako izgleda nova kolekcija, nego kako kuća može nastaviti dalje, a da pritom ostane vjerna vlastitom DNK-u. Armanijev Evolution tako je u završnici MFW-a otvorila temu koja će vjerojatno obilježiti i godine pred nama, što se događa s velikim modnim kućama kada njihovi osnivači više nisu ti koji stoje iza posljednje odluke?
Također, Moschino je pokazao kako izgleda novi početak. Loris Messina i Simone Rizzo, dosad poznati po brendu Sunnei, za svoj su prvi Moschino postavili reviju na krovu garaže, dok su se modeli u njihovim kreacijama mimoilazili sa stotinama stvarnih ljudi koji su hodali u suprotnom smjeru. I odjeća je nastavila tu ideju, poznata Moschinova ironija pojavila se kroz prenaglašene siluete, suknje inspirirane povijesnim panierom, neobične proporcije i razigrane detalje, ali bez doslovnog kopiranja arhive.
A ako bismo cijeli tjedan morali svesti na nekoliko riječi, one bi bile osobnost, pokret i stvarnost. I možda je upravo to najzanimljivija promjena koju smo vidjeli u Milanu, moda se polako udaljava od ideje da sve mora izgledati savršeno zajedno. Umjesto jedne velike estetike koju će svi kopirati, piste nude komade, ideje i osobnosti koje se mogu međusobno sudarati.